Završetak studija fizioterapije u Mostaru bio je početak ozbiljnog rada, discipline i jasnog smjera u fizioterapiji.
Što stoji iza jedne diplome
Kad danas pogledam tu fotografiju s diplomom, ne vidim samo “kraj studija”. Vidim sve ono što se ne vidi na slici: umor, odricanje, stres, sumnje, ali i inat, disciplinu i ljude koji su me gurali naprijed kad je bilo najteže.
Studij fizioterapije mi nije došao kao lagan put. Imao sam periode kad sam bio siguran da mogu sve, i periode kad sam se pitao jesam li uopće za ovo. Najteže nisu bile samo knjige, ispiti i praksa. Najteže je bilo ostati stabilan kad se sve nakupi: rokovi, obaveze, privatni život, očekivanja drugih i ona najglasnija očekivanja koja sam sam sebi postavio.
Disciplina ispred motivacije
Bilo je dana kad sam učio satima, a imao osjećaj da ništa ne ulazi u glavu. Bilo je noći kad sam razmišljao zašto sam sebi ovo toliko zakomplicirao. U tim trenucima čovjek lako krene tražiti lakši put, izgovore ili odgađanje. Tu sam prvi put ozbiljno naučio što znači disciplina. Ne ona “motivacija” koja traje dva dana, nego tiha, dosadna disciplina: ustani, odradi, vrati se, ponovi, izdrži.
Napredak rijetko izgleda glamurozno. Najčešće izgleda kao niz malih, ponovljenih odluka koje nitko ne vidi.
Kada sam shvatio da je ovo moj put
Kroz praksu sam počeo shvaćati i drugu stranu fizioterapije, onu koja nije samo tehnika. Naučio sam da ljudi ne dolaze samo s boli, nego i sa strahom, nesigurnošću, frustracijom, često i umorom od toga da ih nitko nije stvarno saslušao.
Tada mi je postalo jasno da ovaj posao nije “odraditi tretman i ići dalje”. Ovaj posao je odgovornost. Moraš znati slušati, postaviti prava pitanja, priznati granice i ostati čovjek.
Mislim da sam baš tada prvi put iskreno osjetio da je ovo posao za mene. Ne zato što je lagan. Nije. Nego zato što ima smisla. Imao sam trenutke kad bi netko nakon razgovora i procjene rekao: “Prvi put mi je netko ovo ovako objasnio.” Taj trenutak mi je bio potvrda da želim ovim putem, dugoročno i ozbiljno.
Što me studij naučio o radu i životu
Studij me promijenio i izvan struke. Naučio sam bolje upravljati sobom. Naučio sam da nije slabost tražiti pomoć, da nije sramota pogriješiti i da je karakter važniji od talenta ako želiš trajati. Naučio sam biti strpljiviji, i prema sebi i prema drugima. Naučio sam da kvalitetan rad ne nastaje iz ega, nego iz poštovanja prema osobi koja ti je dala povjerenje.
Kad sam završio studij 01.07.2023., osjetio sam zahvalnost, ali i mir. Ne onaj “gotovo je”, nego “tek počinje”. Diploma je važna, ali je meni bila više temelj nego cilj.
Nakon toga je došao novi period: dodatne edukacije, više odgovornosti, više stvarnog rada s ljudima i još veća potreba da ostanem prizemljen.
Zašto mi je taj datum i danas važan
Danas, kad radim s ljudima, još više cijenim ono što sam prošao tada. Sve te teške situacije su mi pomogle da budem stabilniji kad je nekome preko puta mene teško. Naučile su me da ne idem prečacima i da ne nudim “brza rješenja” samo zato što lijepo zvuče. Naučile su me da prvo treba razumjeti čovjeka, pa tek onda birati pristup.
Studij me naučio struci, ali me borba kroz studij naučila karakteru.
I zato mi je ovaj datum važan. Ne kao trofej. Nego kao podsjetnik odakle sam krenuo i kako želim raditi dalje: odgovorno, disciplinirano i ljudski.
